Društvo
JEDAN VIJEK, HILJADE LJUDI, JEDAN GRAD
Od sistema do savremene destinacije
Prethodnu priču završili smo početkom devedesetih – u trenutku kada se mijenjao sistem u kojem je kotorski turizam decenijama rastao.
Velika preduzeća i organizacije ulazili su u novo vrijeme.
Neka su mijenjala oblik.
Neka vlasnike.
Neka su nestajala.
A turizam je, kao i mnogo puta tokom prethodnog vijeka, tražio novi način da nastavi.
„Fjord“, koji se 1990. godine izdvojio iz sistema „Montenegroturista“, 1997. godine transformisan je u akcionarsko društvo. Hotel koji je 1986. predstavljao simbol jednog novog turističkog Kotora zatvoren je 2005. godine.
I jedna od najprepoznatljivijih slika kotorskog turizma osamdesetih polako je postala dio prošlosti.
Ali turizam u gradu više nije zavisio od jednog hotela, jednog preduzeća ili jednog sistema.
Sve više su ga činili mali hoteli, privatni smještaj, restorani, turističke agencije, vodiči, izletnički programi i domaćini koji su svoja vrata otvarali gostima.
Promijenio se i način na koji se Kotor predstavljao svijetu.
Godine 2005. formirana je Turistička organizacija opštine Kotor.
U drugačijem društvenom i privrednom okviru ona nastavlja ono što se, u različitim oblicima, kroz čitav vijek ponavljalo – promociju grada, informisanje gostiju, povezivanje turističke ponude, podršku manifestacijama i predstavljanje vrijednosti zbog kojih se u Kotor dolazi.
U međuvremenu je još jedan stari put do Kotora dobio sasvim novo značenje.
More.
Ono kojim su nekada stizali parobrodi i putnički brodovi postalo je put velikih kruzera.
Kotorska riva ponovo je mjesto susreta grada i svijeta.
Samo su brodovi veći, putovanja drugačija, a broj ljudi koji u jednom danu prođe kroz gradska vrata mnogo veći nego što su prvi kotorski turistički radnici mogli da zamisle.
Promijenio se i gost.
Danas kartu često ne kupuje na šalteru.
Smještaj rezerviše sa drugog kraja svijeta.
Grad upoznaje prije nego što u njega stigne.
Fotografiju sa Trga od oružja može poslati kući u istom trenutku u kojem je napravljena.
A ipak, neka pitanja ostala su gotovo ista kao ona koja smo pronalazili u dokumentima starim skoro sto godina:
Gdje ćemo odsjesti?
Kako ćemo dalje?
Šta treba vidjeti?
Gdje se dobro jede?
Koju priču ćemo ponijeti sa sobom?
Tehnologija je promijenila odgovor.
Nije promijenila suštinu gostoprimstva.
I upravo zato je zanimljivo vratiti se na početak našeg istraživanja.
Na društva koja su uređivala grad.
Na „Auto-turist“.
Na „Jadranski fjord“.
Na Čekadinu baraku.
Na vozače koji su putnike vodili serpentinama.
Na parobrode uz rivu.
Na stare hotele i njihove knjige gostiju.
Na kafane, biletarnice i turističke poslovnice.
Na odmarališta i kampove.
Na „Autoboku“, „Fjord“, „Oceaniju – Turist Komerc“, turistička društva i SIZ.
Na ljude koji su poslije rata ponovo opremali sobe.
Na one koji su poslije zemljotresa ponovo otvarali grad.
I na sve one koji su poslije njih nastavili.
Jer između Kotora iz 1926. i Kotora iz 2026. nije stao samo jedan vijek.
Stale su generacije.
U jubilarnoj 2026. godini grad je dobio i još jednu međunarodnu potvrdu – Kotor je na World Travel Awards proglašen za vodeću evropsku turističku destinaciju u razvoju.
Lijepo je da jedno takvo priznanje dolazi upravo u godini kada se vraćamo počecima organizovanog turizma.
Ali nijedna nagrada ne počinje onog dana kada je uručena.
Iza nje su decenije.
Iza nje su ljudi.
Zato posljednju priču ovog serijala ne želimo završiti brojem gostiju, nazivom hotela, preduzeća ili nagrade.
Želimo je završiti zahvalnošću.
Svima koji su tokom prethodnog vijeka radili u turizmu i ugostiteljstvu Kotora.
Onima koji su osnivali turistička društva i preduzeća.
Hotelijerima, recepcionerima, sobaricama, konobarima i kuvarima.
Turističkim radnicima, vodičima i informatorima.
Vozačima, brodarima i ljudima koji su prodavali karte.
Domaćinima koji su gostima ustupali sobe svojih kuća.
Radnicima odmarališta, kampova, restorana i turističkih poslovnica.
Organizatorima fešti i manifestacija.
Onima koji su promovisali grad, fotografisali ga, pisali o njemu i čuvali njegovu baštinu.
I svima čiji posao možda nikada nije zabilježen u novinama ili na fotografijama, ali bez čijeg rada turistička priča Kotora ne bi bila moguća.
Mnoga imena sačuvali smo u dokumentima.
Mnoga žive u porodičnim pričama i sjećanjima.
A neka su se vremenom izgubila.
Zato ova zahvalnost pripada svima.
Posebno se sa pijetetom sjećamo onih koji danas više nisu među nama, a koji su dio svog života utkali u grad i njegovo gostoprimstvo.
Njima dugujemo više od zahvalnosti.
Dugujemo im sjećanje.
Ovaj serijal počeo je pokušajem da pronađemo tragove prvih organizovanih koraka kotorskog turizma.
Završavamo ga svjesni da smo pronašli mnogo više.
Pronašli smo priču o gradu koji je znao da dočeka.
Da se mijenja.
Da preživi ratove i zemljotres.
Da ponovo otvori vrata.
I da kroz čitav vijek ostane ono po čemu ga gost pamti.
Kotor.
Grad kojem se dolazi.
I kojem se vraća.
Svima koji su tokom jednog vijeka gradili turistički Kotor – sa poštovanjem, pijetetom i dubokom zahvalnošću.
Ovu priču završavamo tamo gdje se svi njeni tragovi ponovo susreću – na izložbi „Vijek vizije – vjekovi gostoprimstva: Kotor od putopisaca i prvih putnika do 100 godina organizovanog turizma“, kojom zaokružujemo obilježavanje ovog velikog jubileja.
Pozivamo vas da nam se pridružite na otvaranju izložbe u petak, 20. novembra 2026. godine, u 12 časova, u Staklenoj galeriji JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor, i da zajedno pogledamo dio priče koju smo tokom ove godine istraživali, zapisivali i dijelili sa vama.
100 godina organizovanog turizma u Kotoru | 1926–2026
Vjekovi gostoprimstva.
Pogledajte još
Najnovije vijesti
Kultura
UČENICI I PROFESORI MUZIČKE ŠKOLE PRIREDILI TRADICIONALNI POKLON GRADU
Sport
KOŠARKAŠI KOTORA SLAVILI U PODGORICI,TREĆA POBJEDA DO SADA
Zabava
AVIGEJA AVA MATKOVIĆ NAJAVILA SNIMANJE SPOTA I NASTUP NA OTVARANJU KOTOR WINTER FESTA (AUDIO)
Ekonomija
OD PONOĆI NOVO POJEFTINJENJE GORIVA: BENZIN SEDAM, DIZEL TRI CENTA
Sport
KOŠARKAŠKI KLUB RISAN-15 GODINA RADA I USPJEHA
Mali Oglasi